Najveće ime suvremene hrvatske duhovne poezije

Velika hrvatska književnica Anka Petričević, poznata pod redovničkim imenom s. Marija od Presvetog Srca, umrla je u nedjelju, 23. srpnja. Ukoliko možemo govoriti o književnosti kršćanskog nadahnuća, tada je smrt uzela najveće ime suvremene hrvatske poezije. Njezin je književni opus velik, neobično velik ako se znade da je najveći dio života, a zapravo cijeli kreativni vijek, provela u samostanu svete Klare, dakle u franjevačkoj zajednici zatvorenog tipa. Njezini fizički kontakti s vanjskim svijetom odvijali su se kroz samostanske rešetke, ako ne računamo vrijeme provedeno po bolnicama. Ta ograničenja nisu bila prepreka za ostvarivanje plodnoga književnog rada, a kada tomu dodamo njezin prevodilački opus, ostajemo „bez daha“. Prevela je gotovo cijelu literaturu mističnog kršćanstva s francuskog na hrvatski jezik. Gotovo je neshvatljivo kako je ta časna sestra klarisa, iz svoje zatvorene samostanske ćelije, intelektualno i duhovno obuhvatila cijeli svijet. Učinila je toliko dobrih prijevoda i objavila toliko vrijednih knjiga da se to može usporediti s djelatnosti nekog instituta.

Anka Petričević kao s. Marija od Presvetoga Srca kreativni vijek provela je u samostanu svete Klare u Splitu

 **********************

IZIĐI MI
U SUSRET...

Iziđi mi u susret,
jer u samrtnom bolu
dolazim k tebi,
Ljubavi.

Nek me prihvate
Tvoje bijele ruke –

ispružene preko bezdana.

Anka Petričević

********************************

Pred Meštrovićevim Zdencem života: Vladimir Rem, Kazimir Urem, Salih Alić, Anka Petričević, Tin Ujević, Frano Alfirević (prvi red), Pavao Bodiš, Joja Ricov, Boro Pavlović, Dragutin Vunak

Prijateljica Tina Ujevića

Naša javnost zaboravila je na činjenicu da je Anka Petričević posljednja osoba koja je pripadala društvu najvećega hrvatskog pjesnika Tina Ujevića. Štoviše, poznat kao ženomrzac, Tin Ujević dopustio je jedino Anki Petričević da se priključi njegovim sustolnicima. Bilo je to vrijeme kada je tek završila studij francuskog jezika i objavila prvu zbirku stihova, koja je oduševila velikog pjesnika. Bilo je predviđeno da nastavi studij u Parizu, a potom sveučilišnu karijeru u Zagrebu. Umjesto toga Anka Petričević je 1956, na iznenađenje svih koji su joj predviđali književnu, ali i znanstvenu karijeru, napustila javni život i priključila se strogom splitskom klauzurnom redu časnih sestara franjevki, reda svete Klare, koje žive zatvorene za vanjski svijet. Tako je ostalo do njezine smrti. Nakon zaređenja promijenila je ime i postala Marija od Presvetog Srca. A onda se zbiva pravo čudo: umjesto da nestane u tišini samostana i bude zaboravljena od šire javnosti, nova klarisa u svojoj ćeliji razvija plodan književni, prevodilački, teološki, ali i pastoralni rad. Njezine se knjige čitaju i šire u hrvatskom narodu. S obzirom da je šira javnost, nakon zaređenja, više nije vidjela dugo godina, oko nje se počela širiti aura tajanstvenosti.

Anka Petričević kao studentica

Kao književnica okušala se, i to uspješno, u pjesmama kršćanskog nadahnuća, pjesmama i prozi zavičajnog i domoljubnog karaktera, autobiografskoj prozi, dramskoj književnosti, a pisala je i studije. Sestra Marija od Presvetoga Srca autorica je 75 knjiga poezije, eseja, proze mistične tematike te utemeljiteljica i urednica edicije Symposion, biblioteke u kojoj je uredila 135 knjiga. Bila je vrlo djelatna tijekom Domovinskog rata, kada je pisanom riječju i molitvama pridonosila obrani Domovine.

U jubilarnoj 1995. otvaranja proslave 1700. obljetnice grada Splita, primila je nagradu Grada, a iste godine predsjednik Republike dodijelio joj je odlikovanje Danice hrvatske s likom Marka Marulića za izniman doprinos našoj kulturi. HAZU joj je 2010. dodijelio nagradu za poeziju (Zaklada Dragutin Tadijanović). Dobitnica je nagrade A. B. Šimić za poeziju Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne. Na Danima pjesničkih susreta Dobro jutro more 2016. dodijeljena joj je nagrada Društva hrvatskih književnika.

Intelektualno ime u europskim razmjerima

Anka Petričević upisala se u red vodećih ličnosti hrvatskoga kulturnog života 20. stoljeća. Ona je jedna od velikih žena koje je dao naš narod. I zbog toga neka ovi skromni redci budu nadomjestak za veliku zahvalu koju je zaslužila tihim samozatajnim redovničkim životom u kojem je ostvarila velebno djelo. To djelo ne mogu zanijekati ni oni koji s prezirom i omalovažavanjem misle o njezinu redovničkom pozivu. Anka Petričević veliko je intelektualno ime i u europskim razmjerima. Cijeli se život borila za bolji svijet, za svijet ljubavi, poniznosti, praštanja, bogoljublja i domoljublja.

Pored književnog, prevodilačkog i uredničkog rada, rada s molitvenim zajednicama, obveza u samostanu, Anka Petričević bavila se i amaterskim slikarstvom te je imala nekoliko dobro prihvaćenih samostalnih izložbi.

Sestra Marija od Presvetog Srca rođena je 2. siječnja 1930. u Lovreću, u uglednoj hrvatskoj obitelji Petričević, progonjenoj od komunista. I njezina sestra Anđelka pisala je poeziju, dok je sestra Branimira bila ugledna lektorica hrvatskog jezika na Bečkom sveučilištu i autorica stručnih ogleda o hrvatskoj književnosti.

Sa smrću Anke Petričević s povijesne je scene otišao naraštaj pjesnika koji su obilježili hrvatsku poeziju 20. stoljeća. Njezin cjelokupni opus očekuje stručno vrednovanje kako bi dostojno bilo uključeno u hrvatski književni kanon. S njezinim odlaskom u vječnost izgubili smo treću veliku poetesu koja je pisala u auri transcendencije. Vesna Parun najljepše stihove posvetila je antičkom božanstvu ljubavi i seksa, Erosu, sinu Afrodite i Aresa, jednom iz skupine erota, krilatih bogova ljubavi. Vesna Krmpotić bogati je književni opus posvetila hinduističkom panteonu, poglavito njihovu proroku Sai Babi. Anka Petričević do posljednjega je daha ostala vjerna Isusu Kristu.